Reformacija koja je započela mitologiziranim postavljanjem 95 teza na vrata dvorske crkve u Wittenbergu 1517. godine ostvarila je široki odjek zahvaljujući aktivnoj propagandnoj djelatnosti čiji je predvodnik bio Martin Luther. Uvidjevši dobrobiti novog tehnološkog izuma, Luther je tiskarski stroj pretvorio u novi medij širenja ideja koje su kao inicijalnu namjeru imale reformirati Katoličku crkvu. Lišena tradicionalno negativne konotacije, propaganda je u kontekstu reformacije poslužila kao neutralno, univerzalno, organizirano sredstvo distribucije političkih i vjerskih ideja sa svrhom preoblikovanja javnog mišljenja o Katoličkoj crkvi. Otvoren je tako prostor suradnji različitih medija prenošenja informacija, što je rezultiralo interakcijom glazbe, likovne umjetnosti i tiska. Novonastali prilagođeni sadržaji koji su postali dostupni svim slojevima kondenzirani su na ključne elemente kojima se utjecalo na svijest kako pismenog, tako i nepismenog naroda. Revolucionarni prijevodi na narodni jezik započeti Lutherovim prijevodom Biblije i novi originalni naslovi otvorili su vrata narodnoj književnosti te afirmaciji narodne kulture. Sadržaji korišteni za propagandu poput pamfleta, poslanica, grafika i zbirki pjesama utrli su put izdavaštvu s namjenom masovne distribucije. Reformacija je tako postala prva velika propagandna kampanja koja je rezultirala promjenom nezamislivih razmjera bez tradicionalnih ratnih pohoda. Katolička crkva provela je u konačnici određene reforme po uzoru na Lutherove teze, ali reformacijski pokret nepovratno je rezultirao novonastalom kršćanskom denominacijom - protestantizmom.