| Sažetak | U ovome će se radu opisati padežna značenja prema suvremenim hrvatskim gramatikama: Gramatika hrvatskosrpskoga jezika (Brabec, Hraste, Živković, 1963), Gramatika hrvatskoga jezika - priručnik za osnovno jezično obrazovanje (Težak, Babić, 2005), Hrvatska gramatika (Barić i dr., 2003), Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Nacrt za gramatiku (Katičić, 1986), Praktična hrvatska gramatika (Raguž, 1997), Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta (Silić, Pranjković, 2007). Suvremenim hrvatskim gramatikama bit će pridodana i Gramatika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika T. Maretića zbog važnosti oko prijeloma norme. U radu će se govoriti o značenju nesamostalnih/kosih padeža; detaljnije će biti opisana besprijedložna padežna značenja. Sve gramatike navode da je genitiv padež s najviše značenja, a da je dativno značenje negranične direktivnosti, dok se akuzativom izriče granična direktivnost. Temeljno je značenje lokativa prostorno, a sve gramatike navode da lokativ uvijek dolazi s prijedlozima, no upitan je prijedlog prema (neke ga gramatike navode uz lokativ, a neke ne). Instrumentalom se najčešće izriče sredstvo. U radu se posebno uspoređuje način opisa vremenskoga značenja. |
