Tema ovog rada usmjerena je na prikazivanje edukacije korisnika u visokoškolskim knjižnicama u svijetu i u Hrvatskoj. Na početku, rad uvodi u pojam obrazovanja, daje definiciju obrazovanja i kome je ono namijenjeno, a nakon toga pokazuje i koji je cilj edukacije korisnika u knjižnici. Zatim se definira visokoškolska knjižnica, njezino djelovanje u sastavu i značaj u akademskoj zajednici, te se potom navode i korisnici visokoškolskih knjižnica i obveze knjižnice prema korisnicima koje su navedene u Standardima koje je propisala Republika Hrvatska. Nakon toga daje se širi uvid u edukaciju korisnika, definicija same edukacije, a zatim i povijesni pregled početka educiranja korisnika u visokoškolskim knjižnicama u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Poslije povijesnog pregleda pažnja se posvećuje sadašnjem načinu provedbe edukacije i usmjerava se rad na novi način educiranja, a to je e-edukacija. Nakon definicija i teorijskog dijela prikazani su rezultati istraživanja provedbe edukacije u knjižnicama u Pakistanu koji se mogu i usporediti sa svim zemljama u razvoju što se može usporediti i sa stanjem knjižnica u Republici Hrvatskoj. Na kraju se iznose primjeri dobre prakse u Hrvatskoj, a to su knjižnica Instituta Ruđer Bošković, knjižnica Filozofskog fakulteta Zagreb, knjižnica Filozofskog fakulteta Osijek i Sveučilišna knjižnica Zadar, iznosi se pregled usluga edukacija koje knjižnice nude te pregled i dostupnost informacija na mrežnim stranicama spomenutih knjižnica. Na samom kraju iznosi se kratak zaključak svega navedenog.