U ovom se radu analizira domaća i strana literatura o afektivnom odgoju i obrazovanju. Cilj je ovoga rada usmjeren na teorijski pregled literature o afektivnom odgoju i obrazovanju te na odnos kognitivnog naspram afektivnog u odgojno-obrazovnom procesu. Također, cilj je dobiti uvid u to koliki je učinak emocija na učenje i koji su mogući ishodi. Teorijske postavke utemeljene su na emocionalnoj pedagogiji i emocionalnoj psihologiji. Sam je pojam afektivnog odgoja i obrazovanja složen i može se pronaći pod različitim nazivima i terminima unutar emocionalnog i socijalnog odgoja i obrazovanja. U našoj se literaturi, prema nekim autorima, svrstava u konativno područje koje se odnosi na razvitak interesa, emocija te na formiranje stavova koji su osnova ličnosti svakog pojedinca. Suvremeno društva znanja pred tradicionalnu je školu stavilo potrebu za promjenama uzimajući u obzir školu kao mjesto zajedničkog življenja učenika i nastavnika. Iako su nastojanja da se dijete stavi u središte odgojno-obrazovnog procesa sve veća, zastupljenost afektivnog područja u našim školama još je uvijek vrlo mala. Rezultati analize domaće i strane literature ukazuju na potrebu većeg pridavanja pažnje afektivnom u učenju i poučavanju. Od iznimne je važnosti implementacija afektivne domene u procesu odgoja i obrazovanja u kurikulume predškolskih i školskih kurikuluma. Važno je i pitanje koliko su naši učenici uključeni u organizaciju i osmišljavanje nastavnog plana i programa, odnosno koliko je važno njihovo mišljenje. Kako potaknuti emocije u nastavi važno je pitanje u pedagogiji te zahtijeva dodatna istraživanja kao i upravljanje emocijama koje je važan faktor uspješnog odgoja i obrazovanja u svim odgojno-obrazovnim ustanovama. Također, ističe se potreba daljnjeg proučavanja i većeg broja istraživanja.