Subjektivna dobrobit je višedimenzionalni konstrukt koji se sastoji od kognitivne i afektivne evaluacije života pojedinca. Podrazumijeva osjećaj ispunjenosti i zadovoljstvo životom u cjelini, zadovoljstvo pojedinim domenama života te veću zastupljenost ugodnih afekata u odnosu na zastupljenost neugodnih afekata. Može se promatrati u okviru dva različita, ali djelomično preklapajuća pristupa, hedonistički (ugoda na razini uma i tijela nasuprot boli i patnji) i eudemonijski (rast i razvoj). Istraživanjima je pokazano kako životni događaji ne utječu izravno na subjektivnu dobrobit pojedinca već putem kognitivnih procesa kao što su percepcija, evaluacija, interpretacija i pamćenje. Kognitivnim procesima se posebno pridaje pažnja u kontekstu razmatranja individualnih razlika u istraživanjima subjektivne dobrobiti. Također, pronađeni su i utjecaji različite razine subjektivne dobrobiti na određene kognitivne procese. Identificirane su razlike u kognitivnim odgovorima na životne događaje i način na koji su povezani s različitim razinama subjektivne dobrobiti. Istraživanja prikazana u ovom radu usmjerila su se na proučavanje odnosa kognitivnih procesa i subjektivne dobrobiti, procesa u podlozi subjektivne dobrobiti kao i procesa koji utječu na samoprocjene subjektivne dobrobiti. Osobe s različitim načinom razmišljanja, strategijama donošenja odluka, tendencijama pamćenja, dosjećanja i kategoriziranja događaja izvještavaju o različitim razinama subjektivne dobrobiti. Također, proučavane su razlike u selektivnoj pažnji, procesima socijalne usporedbe, atribucijskim procesima i čestini ruminiranja kod pojedinaca različite razine subjektivne dobrobiti.