Potreba za razvijanjem medijske pismenosti kod djece osnovnoškolske dobi postaje važan dio njihovog školovanja pri čemu se pozornost pridaje medijskim kompetencijama, vještinama, kritičkom vrednovanju medija i pravilnom odabiru medijskog sadržaja. O medijskoj se pismenosti počinje govoriti tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, a danas ona podrazumijeva sposobnost efikasnog korištenja medija i medijskih tehnologija, analizu i kritičko vrednovanje medijskih sadržaja te njihovo savjesno konzumiranje. U radu će se govoriti o medijskom opismenjavanju djece osnovnoškolske dobi jer su djeca u toj dobi najranjivija i najpodložnija štetnom utjecaju medija budući da još nemaju dovoljno razvijen kritički stav, niti potrebno iskustvo u vrednovanju informacija koje dobivaju iz medija. Govorit će se o načinima medijskog opismenjavanja, medijskom odgoju u školama, medijskoj pedagogiji i medijskim navikama djece. Isto tako, rad će se osvrnuti na kritički pristup medijima te načine na koje djeca mogu promišljati o medijskom sadržaju. U radu će se također obraditi uloga knjižnice kao središta znanja i informacijske pismenosti, ali i medijskog opismenjavanja djece. Raznim primjerima radionica i projekata pokazat će se koliko je medijski odgoj raširen u školama u Hrvatskoj. Također će se prikazati i nastavni plan zastupljenosti medijskog odgoja na nastavi od 1. do 8. razreda osnovne škole. Raznim statistikama prikazanima u radu u radu prikazuje se u kojoj mjeri djeca koriste medije te kakav utjecaj oni na njih ostavljaju. Pravilnim odgojem za medije roditelji, učitelji i knjižničari mogu utjecati na dječje poimanje medija te svojim primjerom pokazivati kakav je sadržaj primjeren njihovoj dobi. Rad će stoga dati uvid u medijske kompetencije koje bi današnja osnovnoškolska djeca trebala imati te sve veću popularnost medijskog odgoja u školama.