Bugari, pleme turkijskog podrijetla, prvi put svoje ime pronalaze u izvorima iz 5. st. kada su naseljavali područja crnomorske stepe i napadali daljnje granice Bizantskog Carstva. Pod navalama Hazara u 7. st. odlaze s prostora Karpata i dolaze na prostore Balkana gdje će pod Asparuhom 681. godine osnovati svoju državu koja će biti priznata od strane Bizanta i oni će im čak plaćati i danak te od tada možemo službeno govoriti o Prvom Bugarskom Carstvu. Bugarsko Carstvo se u to vrijeme afirmiralo kao iznimno moćna država, ulazeći neprestano u oružane sukobe s velikim silama poput Bizanta i Franačke. Neprestano širenje svojih granica, uplitanje u politiku mnogih balkanskih država, stalni ratovi, primanje kršćanstva u vrijeme cara Borisa, konstantno ugrožavanje Bizanta, umalo sklopljen savez s Franačkom državom koji bi zasigurno tvorili najjaču silu tadašnje Europe, neka su od obilježja politike Prvog Bugarskog Carstva koja možemo reći u njegovoj kratkoj povijesti. Istaknuti carevi koji su provodili ekspanzionističku politiku zasigurno su Krum, koji čak i uspijeva usmrtiti bizantskog cara Nikefora, zatim Simeon, koji je čak možda i najveći car u povijesti Prvog Bugarskog Carstva i dolazio je nekoliko puta pred vrata samog Carigrada te dobiva i krunu od carigradskog patrijarha i na kraju Samuilo, koji je ujedno i posljednji car ovoga velikoga Carstva.