Naslov Izricanje vremena u osječkim novinama prve polovice 20. stoljeća (od 1902. do 1945.) Autor Maja Glušac Mentor Vlasta Rišner (mentor)Član povjerenstva Sanda Ham (predsjednik povjerenstva)Član povjerenstva Vlasta Rišner (član povjerenstva)Član povjerenstva Lana Hudeček (član povjerenstva)Ustanova koja je dodijelila Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Datum i država obrane 2012-07-05, Hrvatska Znanstveno / umjetničko HUMANISTIČKE ZNANOSTI Univerzalna decimalna klasifikacijaUDC ) 811.163.42 - Hrvatski jezik Predmetni sustav
Hrvatski jezik
Prijedlozi
Hrvatski jezik
Prilozi
Novine
Osijek
Jezik
20. st.
Sažetak U radu se opisuju besprijedložni i prijedložni izrazi vremenskoga značenja te vremenski prilozi u ulozi priložne oznake, a zatim i u atributnoj ulozi. Opisuju se sintagmatska obilježja, vremenska podznačenja, normativni status, učestalost uporabe te mogućnosti zamjenjivanja. Besprijedložni izrazi vremenskoga značenja odražavaju osnovnu prirodu pojedinoga padeža: dijelnost se genitiva prepoznaje uobičajenim izricanjem vremenske točke (tj. oznakom da glagolska radnja ispunjava dio vremena označen
... Više odrednicom), cjelokupnost se akuzativa očituje uobičajenim izricanjem vremenske mjere (tj. oznakom da glagolska radnja ispunjava čitavo vrijeme označeno odrednicom), a socijativnost se instrumentala prepoznaje prepletanjem vremenskoga značenja sa značenjem društva. Prijedložni su se izrazi vremenskoga značenja razvijali u dvama smjerovima: s jedne se strane smanjuju uporabna značenjska polja pojedinih prijedloga, tj. pojedini izrazi vremenskoga značenja više nisu dio suvremene jezične norme (okolo, ispred, k, ob, uz, među) ili se njihova uporaba smatra negramatičnom (kod, kroz); s druge se strane uočava težnja stvaranja novih prijedloga kojima je osnovna, i najčešće jedina uloga izricanje vremenskih odnosa: to su poprjedloženi instrumentali imenica kao i ustaljene sveze pravog prijedloga i imenice ispražnjena značenja. Opisi i različite značenjske podjele vremenskih priloga, kao i mogućnosti uporabe u različitim rečeničnim ulogama, potvrđuju tvrdnju o izrazitoj raznorodnosti priloga te istodobno ukazuju na nužnost promatranja priloga kao kontekstualno uvjetovanih riječi. Vremenske se jedinice, prema osnovnim postavkama lokalističkih padežnih teorija, promatraju i u odnosu prema jedinicama prostornoga značenja te se dokazuje da se unatoč velikim sličnostima u njihovu jezičnom oblikovanju ipak mogu izdvojiti i razlike među njima, uvjetovane prije svega razlikama u prirodi prostora i vremena. Usporedbom s drugim stilovima hrvatskoga jezika, ponajprije književnoumjetničkim, potvrđuju se obilježja publicističkoga stila prve polovice 20. stoljeća. Sakrij dio sažetka Sažetak (engleski) The paper describes the syntactic possibilities of expressing time at the simple-sentence level: non-prepositional and prepositional expressions of time, and time adverbs. In addition to their adverbial role, the above-listed units are described in their attributive role. Their syntagmatic features are determined, as well as their subsenses, normative status, usage frequency, and possibilities of their replacement. Non-prepositional expressions of time reflect the basic nature of cases: the
... Više partitiveness of the genitive is characterized by expressing a point in time (indicating that the action denoted by the verb takes up a part of the time denoted by the determiner), the totality of the accusative is characterized by expressing a measure of time (indicating that the action denoted by the verb takes up the whole time denoted by the determiner), and the sociativity of the instrumental is characterized by an overlap between the temporal sense and the sociative sense (sense of 'company'). The prepositional expressions of time have developed in two directions: on the one hand, the semantic fields of certain prepositions have become smaller, i.e. certain time expressions are either no longer a part of the contemporary language norm (okolo, ispred, k, ob, uz, među), or their usage is considered ungrammatical (kod, kroz). On the other hand, there is an observable tendency towards creating new prepositions with the basic (and often the only) role of expressing temporal relations: these are prepositions derived from instrumental nouns, as well as fixed combinations of a preposition proper and an empty noun. Descriptions and different semantic divisions of time adverbs, as well as the possibility of their usage in different sentence roles, testify to a pronounced diversity of adverbs, and at the same time point to the necessity of regarding adverbs as contextually conditioned words. Temporal units, according to the basic principles of localistic case theories, are viewed also in relation to units with spatial meaning, and it is shown that notwithstanding the great similarities in their lingual formation there are differences between these units, which are conditioned principally by the different nature of space and time. By way of comparison with other functional styles of the Croatian language, notably the belles-lettres style, the features of the publicistic style of the first half of the 20th century are singled out. Sakrij dio sažetka Ključne riječi
besprijedložni izrazi
prijedložni izrazi
vremenski prilozi
publicistički stil
vrijeme
Ključne riječi (engleski)
non-prepositional expressions
prepositional expressions
time adverbs
time
publicistic style
Jezik hrvatski URN:NBN urn:nbn:hr:142:211492 Studijski program Naziv: Jezikoslovlje Vrsta resursa Tekst Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Pristup korisnicima matične ustanove Uvjeti korištenja Datum i vrijeme pohrane 2018-09-11 16:00:36
