U radu je pozornost usmjerena na suvremenu nastavu književnosti u kojoj veliku važnost imaju nastavna sredstva i pomagala koji pomažu u učenju i prijenosu novih znanja. Pri utvrđivanju teorijskih i znanstvenih spoznaja prikazani su i postupci iz prakse koji su dobiveni istraživanjem načina rada među profesorima hrvatskoga jezika i književnosti u Medicinskoj školi Osijek. Nastavna sredstva u nastavi književnosti vrednuju se kao izvori znanja, a dijele se na četiri skupine, to su vizualna, auditivna, audiovizualna i tekstovna skupina sredstava. Svaka skupina sredstava predstavljena je s dvama najzastupljenijim primjercima, u skupini vizualnih sredstava to su ilustracije i knjige, u auditivnim radijske emisije i zvučna čitanka, a audiovizualnim film i televizijska emisija. Nastavna pomagala oruđa su za rad i koriste se pri izvođenju nastave, također treba istaknuti da se u praksi isprepleću s nastavnim sredstvima. Budući da su školska ploča, grafoskop i računalo najučestalija nastavna pomagala, njihovu je definiranju dana posebna pozornost. Izvore znanja i oruđa za rad uključuje se u redovitu nastavu književnosti, gdje su zastupljena gotovo na svakome satu, u izbornu nastavu književnosti, gdje su također od velike važnosti, ali i u izvannastavne aktivnosti gdje pomažu pri učvršćivanju teorijskih i znanstvenih vještina.