Srž suvremenih slavenskih jezika nalazi se u prainodeuropskom jeziku. Jedna su grana indoeuropske jezične porodice baltoslavenski jezici. Baltoslavenska se jezična grana razdvojila u dva ogranka, baltijski i slavenski. Iz slavenskog ogranka razvio se praslavenski jezik - predak svih slavenskih jezika. Prvi književni i pisano posvjedočeni slavenski jezik je staroslavenski koji je svojim oblicima vrlo blizak praslavenskom. Imenički sustav praslavenskog jezika imao je tri roda, tri broja i sedam padeža te devet različitih osnova, od kojih su neke podrazumijevale dva roda i dvije inačice - "tvrdu" i "meku". U suvremenim su se jezicima ove promjene odrazile u samo tri glavne promjene. Rad će prikazati deklinacijski sustav imenica muškog i srednjeg roda od praslavenskog do suvremenih slavenskih jezika. Riječ je o šest različitih osnova u staroslavenskom jeziku, a gotovo sve promjene zadržale su stari rod i u suvremenom stanju, samo su se pojedine sklonidbe raširile u različite suvremene sklonidbe. Glavna promjena praslavenskog jezika (o/jo-) sačuvana je u svim jezicima. U odnosu na hrvatski, u kojem je najmanje razlika između "tvrdih" i "mekih" osnova, u češkom i ruskom vidljiv je puno jači utjecaj praslavenskog i dobro razlikovanje osnova na meki i tvrdi konsonant. Zbog toga ove jezike možemo smatrati arhaičnijima od hrvatskog jezika. Arhaičnost se u svim jezicima najbolje zamjećuje kroz različite umetke koji su protekli iz praslavenskih konsonantskih promjena srednjeg roda.