Rad predstavlja teoretski osvrt na rezultate i interpretaciju podataka istraživanja provedenog na uzorku od 293 učenika osnovne i srednje škole. Zadatak istraživanja bio je ispitati povezanost školskog uspjeha učenika s razvijenošću, odnosno nerazvijenošću socijalnih vještina s ciljem utvrđivanja korelacije ovih dviju varijabli. Pretpostavka je bila da su dobro razvijene socijalne vještine povezane s boljim školskim uspjehom te da nedovoljno razvijene socijalne vještine koreliraju sa slabijim školskim uspjehom. Rezultati istraživanja potvrdili su povezanost socijalnih vještina i školskog uspjeha kod ispitanih učenika. U osnovi pozitivnog interakcijskog stila leže dobro razvijene socijalne vještine kao što su empatija, nenasilno rješavanje sukoba, visoka razina tolerancije na zadirkivanje i ljutnju. Nedovoljno razvijene socijalne vještine odraz su negativnog interakcijskog stila kojeg obilježavaju niska razina tolerancije na frustraciju, sklonost rizičnom i konfliktnom ponašanju, nerazumijevanje za tuđe osjećaje. Školski uspjeh kao mogući prediktor razvijenosti socijalnih vještina pokazao je kako školski uspjeh može i ne mora biti mjerilo razvijenosti socijalnih vještina Npr. ispitani učenici koji prolaze lošijim školskim uspjehom pokazuju više empatije i spremnosti na suradnju od odličnih učenika, dok su odlični učenici pokazali da su tolerantniji na zadirkivanja i konstruktivniji u rješavanju sukoba.