Tema diplomskoga rada jest odnos socijalne kompetencije i školskoga uspjeha u kojemu je obrađena socijalna kompetencija – problemi djece s nedovoljno razvijenim socijalnim kompetencijama, uloga obitelji i prijateljstvo, te školski uspjeh – definicija i osobine učenika. Cilj istraživanja jest ispitati odnos socijalne kompetencije i školskog uspjeha kod učenika šestih i osmih razreda. Djeca socijalne kompetencije stječu kroz interakciju u obitelji, a zatim i sa svojim vršnjacima. Vršnjaci su u prvim godinama života potrebni jedni drugima samo za igru, a u kasnijim godinama (predadolesentskim, poslije i kroz cijeli život) i za prijateljstvo u kojem realiziraju osjećaje kao što su međusobno povjerenje, bliskost, odanost i pouzdanost. Glavni problem djece s manjkom socijalnih kompetencija jest odbačenost od strane vršnjaka u kojem slučaju učitelji i pedagozi igraju veliku ulogu u integriranju takve djece u razred. Istraživanje je provedeno među šestim i osmim razredima, u Osnovnoj školi Ivana Filipovića. Sudjelovalo je 120 ispitanika, 60 ispitanika šestih razreda i 60 ispitanika osmih razreda. Na deskriptivnoj razini i analizi, bez uporabe složenijih statističkih postupaka, nije potvrđena postavljena hipoteza. Socijalna kompetencija i školski uspjeh kod ispitanih učenika nisu međusobno ovisni, osobito kada je riječ o starijim ispitanicima. Drugim riječima, učenici s dobrim, vrlo dobrim i odličnim rezultatima dali su iste ili vrlo bliske odgovore na postavljena pitanja u upitniku. Razlika je uočena samo na 11 varijabli, od moguće 42 varijable. Najveće razlike su se pokazale na odgovorima vezanim uz školske obveze. Očekivalo se da će učenici sa slabijim školskim uspjehom biti manje socijalno kompetentni, no to nije tako. Razlika je vidljivija između šestih i osmih razreda, odnosno dobna razlika u odgovorima nego ona koja se tiče školskoga uspjeha.