Središnja tema ovog rada jesu situacijski utjecaji koji uzrokuju promjenu karaktera dobrih ljudi u zle ljude. Te utjecaje sažeo je P.Zimbardo u pojam Lucifer efekta, a njegovo djelovanje pokazao je svojim poznatim stanfordskim eksperimentom simulacije zatvora (SESZ). U podlozi ovog pojma mnoštvo je različitih grupnih procesa, a ovdje ih je navedeno sedam. Prvi proces, poduzimanje prvog malog koraka, stvara unutarnji pritisak da se od malog nedjela prelazi na sve veća zlodjela. Takvo ponašanje počinitelji sebi i drugima objašnjavaju pomoću druga dva navedena procesa – slijepom poslušnošću autoritetu i difuzijom odgovornosti. Oba ta procesa naizgled oslobađaju počinitelja odgovornosti, čemu pridonosi i četvrti proces – deindividuacija. Ona čini počinitelja anonimnim i dopušta mu da djeluje bez ograničavajućih granica savjesti. Peti proces je dehumanizacija koja oduzima ljudskost potencijalnim žrtvama. Zadnja dva procesa posljedica su „automatskog pilota“ na kojem većina ljudi funkcionira. Radi nepromišljanja dolazi do nekritičkog prihvaćanja grupnih normi, što može rezultirati kršenjem uobičajenih društvenih normi, i do više pasivne inačice istoga – toleriranje zla nedjelovanjem. Međutim, ove situacijske utjecaje moguće je svladati pomoću informiranosti o tome kako djeluju, te razvojem svijesti o sebi, situacijske osjetljivosti i snalažljivosti.