Pitanje identiteta jedno je od ''vječnih pitanja'' u razvoju ljudskih društava. Tek su zadnjih nekoliko desetljeća sociolozi i psiholozi započeli istraživanja procesa socijalnog identiteta i njegovih mogućih implikacija na međugrupno ponašanje. Korištenje različitih mjera i definicija osnovnih pojmova ukazuje da još uvijek postoji nesuglasje među znanstvenicima. Istraživanja nacionalnog identiteta velikim dijelom se odnose na istraživanja izraženosti nacionalnog identiteta i njegovih glavnih dimenzija: nacionalnog ponosa, domoljublja, i nacionalizma. Nacionalni identitet se pokazao kao dinamičan i višedimenzionalan fenomen. Pojam koji je usko vezan uz nacionalni identitet jest etnički identitet. Rezultati istraživanja su pokazali da je proces formiranja nacionalnog i etničkog identiteta složen i ovisi o nizu individualnih, socijalizacijskih i kontekstualnih faktora. Istraživanja ovih fenomena u zemljama gdje je društvo podijeljeno prema etničkoj pripadnosti pokazala su se osobito važnim jer ukazuju da je u takvim sredinama naročito izražena međugrupna netolerancija i diskriminacija. Istraživanja isto tako pokazuju da se polako briše „zamišljena granica“ između istočnoeuropskih zemalja i zemalja Zapada(Zapadna Europa i SAD) u tipu zastupljenog nacionalnog identiteta. Većina se država trenutno suočava sa velikom raznolikošću stanovništva. Pokušaji integriranja pripadnika manjina u postojeće većinsko društvo(npr. multikulturalizam, asimilacionizam) za sada još ne pokazuju željene rezultate jer je u takvim zemljama još uvijek prisutna međugrupna diskriminacija među pripadnicima manjinskih i većinskih etničkih skupina.