Iz Prvoga svjetskoga rata i svih užasa koji je isti ponudio svijetu Njemačka je izišla kao gubitnička zemlja. Potpisivanjem mira u Versaillesu 28. lipnja 1919. godine ista je bila teritorijalno smanjena gubitkom svojih kolonija, ali i gubitkom gospodarski važnih pokrajina. Nakon mira ustrojena je Weimarska republika pod vodstvom Hindenburga. Država je bila prožeta stalnim nemirima i političkim previranjima, što je dovodilo do unutarnjega kolapsa. Stvorenu će situaciju iskoristiti Adolf Hiltler, koji će preko NSDAP-a (Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke) polako sakupljati političke bodove i uzdizati se do kancelara države, a kasnije i do predsjednika. Nakon dolaska na vlast 1933. godine sustavno će provoditi politiku terora i ostvarivati ciljeve koje je obznanio u svojoj knjizi „Mein kampf“. Od dolaska na vlast 1933. godine i nakon smrti Hindenburga 1934. godine kada će ujediniti funkciju kancelara i predsjednika, pa sve do početka rata 1939. godine Hitler će zakonskim aktima i propisima ugnjetavati židovski narod u Njemačkoj, a kasnije i na okupiranim područjima. Kada rat bude u svome najvećemu zamahu krenut će se s provedbom židovskoga pitanja, povodom čega će se započeti s masovnim istrjebljenjima Židova s područja Njemačke i okupiranih zemalja. Za provedbu toga plana gradit će se koncentracijski logori u okupiranim zemljama u kojima će milijuni Židova izgubiti svoje živote sve zbog ideologije jednoga čovjeka. U logorima će se vršiti masovna ubojstva i provoditi eksperimenti na ljudima. Ubijanja će i mučenja potrajati do kolapsa Nacističke Njemačke (Trećega Reicha) 1945. godine kada će sva događanja i ubijanja izići na svjetlo dana.