Uloga obuhvaća skup očekivanih ponašanja koja su povezana s određenim društvenim položajem. U ovom radu će biti prikazane najvažnije teorije uloga: tradicionalna, interakcijska i sociokognitivna teorija. Poznavanje mehanizma djelovanja uloga je važno, između ostalog, zbog objašnjenja destruktivnih ljudskih ponašanja koja se javljaju pod utjecajem ekstremnih situacijskih sila. S obzirom na to da se uzroci ljudskog ponašanja često neopravdano traže isključivo u dispozicijskim značajkama zanemarujući pritom utjecaj situacije i socijalnih procesa na djelovanje osobe, glavni zadatak ovog rada jest objasniti socijalnu dinamiku situacije i njen utjecaj na ponašanje. Kao izravan pokazatelj promjenjivosti ljudskog ponašanja u ekstremnim uvjetima, u radu su navedena dva najpoznatija istraživanja u ovom području: Millgramovo istraživanje slijepog pokoravanja autoritetu i Zimbardova simulacija zatvorskog okruženja. U radu se navode socijalni procesi dehumanizacije, deindividuacije, pojava anonimnosti i difuzije odgovornosti te model moralnog distanciranja kao čimbenici koji pridonose stvaranju uvjeta za nehumano postupanje i masovne zločine. Poseban naglasak je dan na ulazak u ulogu i transformaciju prosječnih ljudi u zločince te različite mehanizme odvajanja uloge od vlastitog ja. Objašnjenje očuvanja vlastitog samopoštovanja se u radu odnosi na smanjenje kognitivne disonance uzrokovane nehumanim postupcima, i to kroz stvaranje mržnje i agresije prema žrtvi, okrivljavanje žrtve, racionaliziranje i defragmentaciju zla. Banalnost zla je karakteristična za najpoznatije primjere ljudske destruktivnosti, poput ''rješavanja židovskog pitanja'' i nedavnih zlostavljanja u zatvorima Abu Ghraib i Guantanamo, koji su proizašli iz kombinacije situacijskih utjecaja, dio su sadržaja koji se može objasniti primjenom teorije iz ovog područja socijalne psihologije