Rad kritički promišlja o nužnosti reorganiziranja škole u suvremenom duhu. Nažalost, uočeno je da se često teorije reorganizacije ne realiziraju u potpunosti u praksi, zbog čega dolazi do krize obrazovanja. Tradicionalni kurikulum svu svoju pažnju usmjerava sadržaju i znanju te svojom nefleksibilnošću i zatvorenošću koči napredak individue. Suprotno, suvremeni se kurikulum temelji na humanističkoj koncepciji koju karakterizira otvorenost i fleksibilnost, a posebno je naglašen fokus na učenika. Vodeći se tom mišlju, nastaju prvi pokušaji osnivanja suvremene škole, kao što su Glasserova Kvalitetna škola i mnogobrojne alternativne škole. Kao imperativ suvremene škole definira se cjeloživotno učenje i obrazovanje, za što se treba pripremati učenike od najranije dobi. Analizom školstva u Europi, pokazali su se veliki pomaci u finskom kurikulumu i praksi odgoja i obrazovanja, dok u Hrvatskoj pomaci u praksi nisu toliko uočljivi. U izradu kurikuluma, koji će odgovarati potrebama suvremenog hrvatskog društva, važno je uključiti sve sudionike škole te poticati stručnjake na stalno usavršavanje i korištenje primjerenih metoda, načina i oblika rada..