Povijest hrvatskog iseljeništva u Njemačkoj započinje početkom 20. stoljeća kada se Hrvati, umjesto u dosadašnje prekomorske zemlje (SAD, Australija...), sele u one zapadnoeuropske zemlje u kojima je bila najrazvijenija industrija – u potrazi za poslom. Tako dospijevaju i u njemačke industrijske pokrajine Ruhr i Westfallen, te u okolicu gradova Düsseldorfa, Kölna, Bonna i drugdje. Hrvati su počeli doseljavati u Njemačku u malim skupinama od nekoliko stotina i zadržali su se u mjestima gdje su našli zaposlenje. Iz Hrvatske su, 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća, dolazili većinom poljoprivredni radnici na sezonski rad te jeftina radna snaga u njemačku industriju. Tijekom 60-ih godina u Jugoslaviji je došlo do masovnog iseljavanja kada je veliki broj Hrvata odlazio na privremeni rad u Njemačku s težnjom da zapošljavanjem u inozemstvu poboljša svoj materijalni položaj u domovini. Hrvatski „gastarbeiteri”, tj. radnici na „privremenom“ boravku čine najveći dio hrvatskog iseljeništva u Njemačkoj, a ostatak predstavlja hrvatska politička emigracija koja se u Njemačkoj zatekla nakon Drugog svjetskog rata, a pogotovo nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine. U Njemačkoj djeluju brojne hrvatske društveno-kulturne, športske i političke udruge, a značajne su i hrvatske novine i glasila koje izdaju hrvatski iseljenici. Katolička crkva imala je važnu ulogu u životu hrvatskih iseljenika u Njemačkoj, a brojne katoličke misije u kojima djeluju hrvatski dušobrižnici centar su okupljanja Hrvata katolika i nositelj ideje o očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta.