U radu se opisuju jezične osobine govora Koritne, sela smještenog sjeveroistočno od Đakova. Govor se Koritne ubraja u govore slavonskoga dijalekta ili šokačke govore te u posavski govor, podvrstu slavonskoga dijalekta. Govori se slavonskoga dijalekta sve više mijenjaju pod utjecajem standardnoga jezika. Stare jezične osobine danas čuvaju uglavnom stariji stanovnici, a mlađi samo unutar obitelji ili sela, dok u bilo kojoj drugoj sredini većina govori standardnim jezikom, pomalo se i srameći svoga govora. Cilj je ovoga rada uočiti osobine slavonskoga dijalekta očuvane u govoru Koritne. Istraživanje je govora Koritne provedeno u nekoliko etapa. Nakon snimanja izvornih govornika iz Koritne, snimljeni je materijal analiziran s fonetskog, fonološkog, morfološkog, sintaktičkog i leksičkog aspekta. Napravljen je i mali rječnik govora Koritne u kojemu se donose očuvane tuđice i arhaizmi koji se još uvijek koriste u govoru Koritne. U radu se govori i o antroponimima i toponimima zastupljenima u govoru Koritne. U govor su Koritne prodrli mnogi elementi novoštokavskoga govora pod utjecajem govora doseljenika iz Bosne te pod utjecajem standardnoga jezika, koji se najviše očituju na području morfologije. Na temelju provedenoga istraživanja može se zaključiti da taj govor uglavnom čuva osobine slavonskoga dijalekta, prije svega zavinuti naglasak, mnoge stare riječi, nekoliko riječi šćakavskoga izgovora, ikavsko-jekavski refleks jata, čuvanje završnoga –l , nepostojanje glasa h, gubljenje suglasnika, gubitak imperfekta i glagolskog priloga prošlog, treću osobu množine prezenta na –aje, izostavljanje glagolskog predikata u pripovijedanju i mnoge druge.