Psihopatija je okarakterizirana smanjenom emocionalnom osjetljivošću i empatičkom disfunkcijom što često može rezultirati nasiljem, kaznenim djelima te ostalim društveno neprihvatljivim ponašanjima. U opisivanju deficita emocionalnog procesiranja psihopata najčešće su dvije vrste teorija: teorija usmjerena na generalni deficit te teorije specifičnih deficita, točnije deficita u obradi tuge i straha. U proučavanju emocionalne osjetljivosti najčešće se koriste zadaci prepoznavanja facijalnih i vokalnih ekspresija afekta, ispituje se fiziološka reaktivnost na podražaje afektivnog sadržaja te utjecaj istih na učenje i pamćenje. Istraživanja većinski podupiru stajalište teorija specifičnih deficita, tj. da su najčešći deficiti u procesiranju tuge i straha, iako se deficiti pokazuju i u nekim drugim averzivnim podražajima poput onih koji izazivaju gađenje. Međutim, rezultati i dalje pokazuju određene nekonzistentnosti. Budući da je emocionalna osjetljivost temelj emocionalne empatije, može se zaključiti kako postoje selektivni deficiti u doživljavanju iste kod psihopata. S druge strane, nisu uočeni nedostaci u doživljavanju kognitivne empatije. Dakle, usprkos razumijevanju tuđih internalnih stanja, emocionalna komponenta empatije kod psihopata ne dolazi do izražaja.