Svrha ovog rada jest opisati odrednice i učinke povjerenja u organizacijskom i akademskom kontekstu kroz nalaze dosadašnjih istraživanja. Povjerenje predstavlja složen konstrukt te danas postoje mnoge različite definicije povjerenja. Povjerenje može postojati na različitim razinama i biti povezano s različitim referentima. Povjerenje na individualnoj razini odnosi se na stupanj povjerenja pojedinca. Povjerenje na višim razinama predstavlja stupanj povjerenja koji dijele članovi unutar određene jedinice - tima ili organizacije. Povjerenje u referentu odnosi se na metu povjerenja. Na svakoj razini analize, moguća su barem tri referenta, a to su interpersonalni, timski i organizacijski referent. Većina definicija povjerenja, bez obzira na razinu, temelji se na dvije ključne dimenzije: pozitivna očekivanja o pouzdanosti te spremnost na ranjivost. Povjerenje se može definirati kao psihičko stanje u kojem su pojedinac, članovi tima ili organizacije zbog pozitivnog očekivanja glede namjera i ponašanja drugih, spremni biti ranjivi. U ovom radu učinci i odrednice povjerenja promatrane su na različitim razinama. Na temelju nalaza dosadašnjih istraživanja prikazano je što to i na koji način može olakšati ili otežati izgradnju povjerenja, koji su najbolji uvjeti za razvoj povjerenja, što možemo učiniti kako bi izbjegli razvoj nepovjerenja te koje su moguće negativne posljedice previsokog povjerenja. Povjerenje ima implikacije na različitim razinama u organizacijskom i akademskom kontekstu, od uspješnosti samog pojedinca i timova do organizacijske i interorganizacijske učinkovitosti. Do sada je proveden velik broj uspješnih istraživanja, no potrebno je provesti dodatna istraživanja kako bi se dodatno produbilo znanje o povjerenju. U Hrvatskoj je provedeno malo istraživanja o povjerenju te bi se poseban naglasak trebao staviti na potrebu za usmjeravanjem pažnje i provedbe dodatnih istraživanja na ovom području.