Kroz povijest se stav o ustanovama za rani odgoj i obrazovanje uvelike mijenjao. Da bi ove ustanove ostvarivale zadaće zaštite, njege, odgoja i obrazovanja, djeca u njima trebaju naći poticajno fizičko i socijalno okruženje s kojima će biti u interakciji, rješavati kognitivne konflikte, konstruirati svoje, ali i zajedničko znanje s vršnjacima. Uvriježeno je da se djeca iste kronološke dobi organiziraju u jednu odgojnu skupinu, no danas se sve više naglašavaju pozitivne strane grupiranja djece različite kronološke dobi. Dobno mješovite skupine nude puno veći opseg razvoja vještina, kompetencija i sposobnosti, kako mlađe tako i starije djece. Učenje, rješavanje problema te cjelokupni kognitivni razvoj sagledava se iz perspektive koja ponovno ima dobrobiti i za mlađu i za stariju djecu unutar skupine. Velike se promjene događaju na polju emocionalnog razvoja te razvoja socijalnih kompetencija. Mješovite skupine imaju u cilju razviti emocionalne i društvene vještine naročito kada se pojavljuje sve više problema u ponašanju i socijalnim vještinama djece i regulaciji ponašanja. Velike razvojne pogodnosti pruža i igra koja je nešto drugačija u dobno heterogenim, nego u homogenim skupinama djece. Veliku ulogu u ovakvom načinu organizacije rada u skupini imaju odgojitelji, roditelji, ali i stručni tim (psiholozi, pedagozi i drugi stručni suradnici) koji mora pružiti određenu vrstu podrške, edukacije i savjetovanja svih onih koji sudjeluju u procesu odgajanja djeteta.