Završetkom Američke revolucije (1783.), Sjedinjene Američke Države doživljavaju ubrzani rast i razvoj. Stvaraju se nove savezne države, a u zemlju dolaze milijuni imigranata. Na sjeveru zemlje cvatu trgovina i industrija, razvija se kapitalističko društvo. Jug zemlje orijentira se na poljoprivredu, razvija se plantažerska kultura ovisna o radu afroameričkih robova. Upravo je institucija robovlasništva postala glavni kamen spoticanja i sukoba koji je nakon desetljeća kompromisa doveo do secesije južnjačkih država, nastanka Konfederacije i građanskog rata. Konfederacija je od samoga početka bila, materijalno, industrijski i vojno u izrazito nepovoljnom položaju. Pokušaji da se taj nesrazmjer nadoknadi, iako većinom uspješni, nisu bili dostatni da zadovolje potrebe rata. Pomorska blokada onemogućila je izvoz pamuka te uvoz ratnih materijala što je izazvalo nestašicu. Ratna zbivanja možemo podijeliti na dva ratišta, jedno na zapadu i drugo na istoku. Vojske Unije i Konfederacije na istočnom bojištu su do samog kraja rata bile izjednačene. Na zapadnom bojištu glavnu ulogu igrala je borba za kontrolu nad rijekom Mississippi. Upravo gubitak kontrole nad rijekom Mississippi označio je smrtni udarac za Konfederaciju. Leejevom predajom 1865. godine generalu Ulyssesu S. Grantu, Jug priznaje poraz a Konfederacija nestaje. Kraj građanskog rata, najkrvavijeg rata u povijesti SAD-a , za Jug je značio početak ere rekonstrukcije, kraj ropstva te korjenite promjene u gospodarstvu i društvu. Za Jug je to bio rat za obranu vlastite kulture i načina života od industrijskog sjevera. Građanski rat i povijest robovlasništva i danas igra veliku ulogu identitetu te američke regije.