U radu se nastoji prikazati život Podunavskih Nijemaca, u narodu zvanih Švaba, tj. Folksdojčera, na području južne Baranje, tzv. hrvatske Baranje, od njihovog doseljavanja na područje dvaju baranjskih vlastelinstava, Belja i Darde, do njihovog protjerivanja. Svrha je rada ukazati na nepravedan odnos komunističkih vlasti prema jugoslavenskim Nijemcima nakon Drugog svjetskog rata. Nekad opustošene baranjske njive postale su novi dom brojnim Nijemcima koji dolaze na ove prostore početkom 18. stoljeća te će zbog svoje brojnosti tijekom nadolazećih stoljeća izmijeniti etničku strukturu južne Baranje. Nakon kratkog povijesnog pregleda, u kojem je prikazan suživot Nijemaca, Mađara, Hrvata i Srba, te gospodarski, kulturni i ekonomski utjecaji Folksdojčera na život u južnoj Baranji, naglasak će se staviti na prvu polovicu 20. stoljeća i odnos vlasti prema Folksdojčerima, posebice na promjenu iz statusa dominantnog naroda u status nacionalne manjine koji im je dodijeljen nakon sloma Austro-Ugarske, 1918. godine. Cilj rada bio je prikazati uzroke koji su doveli do protjerivanja Folksdojčera s prostora južne Baranje te utjecaj koji je agrarna reforma i kolonizacija, koja je trajala od 1945-1948. godine, imala na njihovo iseljavanje. Ponajprije se želi prikazati sudbina brojnih Folksdojčera koji su ostali u Jugoslaviji poslije rata i koje je nova vlast obilježila kao neprijatelje države.