Sažetak | Devetnaesto je stoljeće stoljeće brojnih promjena u Hrvatskoj, kako na političkoj sceni, tako i na jezikoslovnoj, znanstvenoj i brojnim drugim. Ukidanjem latinskog jezika 1848. godine, odnosno njemačkog jezika 1861. godine počinje se u školama, uredima i javnom životu Hrvatske koristiti hrvatski jezik, a koji je dotad bio u podređenom položaju spram latinskog i njemačkog jezika.
To je isto vrijeme i razdoblje procvata europske znanstvene misli i djelatnosti. Pojavljuju se i istražuju nova područja ljudskog života, svakodnevno se rađaju nove znanosti i čitav niz znanstvenih pojmova, ali, također i nove znanstvene pojave kojima je trebalo tek osmisliti ime i uvesti u svakodnevnu uporabu – u svakodnevni i školski život devetnaestostoljetnog europskog pa i hrvatskog čovjeka. Bio je to svakako težak zadatak, posebice uzmemo li gore spomenute uvjete koji su bili hrvatska svakodnevica. Trebalo je naviknuti se, ali i znati govoriti hrvatskim jezikom nakon što je on dugo vremena bio u podređenom položaju. Trebalo je također držati korak s razvojem suvremenih znanosti i pojavama, ali je najveći od svih izazova bio izgovoriti i objasniti te pojave na hrvatskom jeziku. Nastupa Bogoslav Šulek, publicist i novinar, jezikoslovac i leksikograf, Slovak po rođenju koji tek u dvadesetim godinama svoga života uči hrvatski jezik, ali kojega to nije omelo da tijekom cijelog svog života pridonosi razvoju hrvatskog jezika. Šuleko je to činio u brojnim svojim djelima, jezikoslovnim, književnim, leksikografskim i drugim, ali spomenimo ovdje samo njegov Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenog nazivlja, prvo djelo takvog karaktera u Hrvatskoj kojim je Šulek, nakon dugogodišnjeg rada, pridonio popularizaciji i širenju znanstvene misli u Hrvata. Djelo je to kojim je Šulek zadužio današnje znanstvene i stručne tekstove koji su gotovo nezamislivi bez brojnog nazivlja sa stranica Šulekova Rječnika. Iako se danas, u trećem tisućljeću moderne civilizacije, ne mogu u devetnaestostoljetnom rječniku tražiti svi nazivi velikog broja specijalističkih i subspecijalističkih disciplina, nitko ne može poreći vrijednost Hrvatsko-njemačko-talijanskog rječnika znanstvenog nazivlja kao temelja nazivlja današnjih znanosti i njihovih glavnih disciplina. |