Tema ovoga diplomskog rada je analiza i interpretacija autobiografske trilogije Ivana Raosa pod nazivom Vječno žalosni smijeh objavljene krajem pedesetih i tijekom šezdesetih godina prošloga stoljeća, te tako malim dijelom doprinijeti još boljemu razumijevanju i recepciji osebujnog, stilski i tematski širokog i veoma produktivnog pripovjedačkog opusa. Na samom će početku rada biti pisano o biografiji i bibliografiji Ivana Raosa, a nakon čega će biti predstavljene osnovne odrednice trilogije i kratak sadržaj pojedinih romana te elementi Raosova pripovijedanja prepoznati kao najvažniji u konstrukciji autobiografskoga diskursa te trilogije. Detaljnije će se pisati o pripovjedaču, pikarskim elementima te zavičajnoj kulturi i tragovima i odjecima usmene književnosti u trima romanima koji čine trilogiju. U interpretativnom dijelu rada fokus će biti na razvoju glavnoga lika u romanu, a onda i u trilogiji, koji će se promatrati i opisati kroz suodnos s ostalim likovima te kroz odnos sa i prema prostoru u kojemu se lik oblikuje. Također, dotaknut će se i značajnost specifične fenomenologije vremena na razvoj lika, a u zaključku donijeti spoznaje do kojih se došlo analizom i interpretacijom autobiografskoga pripovijedanja u trilogiji Vječno žalosni smijeh Ivana Raosa.