U ovom radu predstavljena je kritička analiza diskursa, interdisciplinarna i metodološko – tematski vrlo heterogena perspektiva proučavanja jezika koja nastaje osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kao poslanje i neki od glavnih ciljeva kritičke analize diskursa ističu se istraživanje uloge koju jezik ima u stvaranju i opetovanom izražavanju nejednakosti i izražavanju moći te kritika manipulacije i diskriminacije, koje se legitimiziraju kroz diskurs. Rad je podijeljen u dva dijela; u prvom se govori o teorijskim temeljima na kojima se takva perspektiva razvila, dok je u drugom dijelu riječ o mogućnostima primjene i društvenoj koristi koja može proizaći kao rezultat jednog takvog lingvističkog djelovanja. Opisan je put od analize diskursa i tekstne lingvistike, koje i dalje podrazumijevaju samo formalističku analizu nadrečenične razine jezika, do kritičke lingvistike i u konačnici kritičke analize diskursa, koje ne samo da ne odvajaju jezik i društvo, nego ih stavljaju u dijalektički odnos. Uz kronološki pregled razvoja kritičke svijesti u lingvistici, objašnjava se i poimanje diskursa unazad nekoliko desetljeća te se nastoji objasniti razlika između diskursa i teksta, koja je i danas u lingvistici vrlo često nejasna. Kritička analiza diskursa se opisuje ne samo kao legitimna i neopravdano kritizirana perspektiva u lingvistici, nego i kao vrlo važan i potreban instrument za istraživanje brojnih društvenih i jezičnih fenomena današnjice kao što su seksizam, rasizam i ostali vidovi diskriminacije koji se, utkani u jezik, naturaliziraju i postaju dijelom statusa quo.