Perfekcionizam se definira kao određenje pojedinca odlikovano težnjom za nepogrešivošću i postavljanjem izuzetno visokih standarda, popraćeno pretjeranim kritiziranjem vlastitog ponašanja. To je multidimenzionalan konstrukt čije su dimenzije visoki osobni standardi, organiziranost, zabrinutost zbog pogrešaka, sumnja u vlastite postupke, visoka roditeljska očekivanja i roditeljski kriticizam. Danas je sveopće prihvaćen Multidimenzionalni model perfekcionizma prema kojemu postoje njegova tri aspekta, sebi-usmjereni perfekcionizam, drugima-usmjereni i društveno propisani. Perfekcionizam se smatra osobinom koja može imati funkcionalna i disfunkcionalna obilježja. U skladu s tim postoji potreba za razlikovanjem njegovih dviju osnovnih vrsta: normalnog i neurotskog. Porijeklo perfekcionizma se može pronaći u nasljeđu, u povijesti kažnjavanja i kritiziranja, socijalnom utjecaju te autoritarnom roditeljskom stilu koji je jedan od uzroka nastanka neurotskog perfekcionizma. Dvije su široke dimenzije ličnosti, koje su odraz funkcioniranja dva sustava u mozgu. To su bihevioralni aktivacijski sustav (BAS) koji određuje osjetljivost, odnosno, neosjetljivost osobe na poticaje i doživljavanje ugodnih emocija te bihevioralni inhibicijski sustav (BIS) koji određuje osjetljivost, odnosno, stabilnost osobe s obzirom na prijetnje, kazne i doživljaj neugodnih emocija. S obzirom na navedene karakteristike, pretpostavlja se kako se BAS nalazi u podlozi normalnog, a BIS u podlozi neurotskog perfekcionizma. Povezanost perfekcionizma i motivacije temelji se na teoriji samoodređenja i teoriji postizanja ciljeva. Teorija postizanja ciljeva objašnjava kako pojedinci evaluiraju vlastitu izvedbu te važnost željenog ishoda, dok se teorija samoodređenja fokusira na intrinzičnu i ekstrinzičnu motivaciju u podlozi perfekcionističkih nastojanja. Također, normalni perfekcionizam karakteriziraju povoljni ishodi poput samopouzdanja, zadovoljstva i dobrobiti te niska učestalost poremećaja. Neurotski perfekcionizam karakteriziraju neugodni afekti poput krivnje, straha od neuspjeha, kao i iskrivljene kognitivne procjene, a povezan je i s psihopatološkim ishodima poput anksioznosti, depresije i opsesivno-kompulzivnih simptoma.