Socijalizacija je proces tijekom kojeg svaka osoba usvaja različita znanja, stavove, vještine i socijalnu osjetljivost te samim time postaje osoba uključena u društvo, društvene vrijednosne sustave kroz koje se prilagođava društvenim zahtjevima i potrebama. Najvažniji elementi socijalizacije; obitelj, vršnjaci i škola utječu na razvoj i ostvarenje socijalne kompetentnosti pojedinca.Važnost procesa socijalizacije još više dolazi do izražaja kod djece s teškoćama u razvoju. Djeca s teškoćama u razvoju su djeca s trajnim posebnim potrebama, a odnose se na urođena i stečena stanja organizma, koja prema svojoj prirodi zahtijevaju poseban stručni pristup kako bi se omogućilo izražavanje i razvoj sa¬čuvanih sposobnosti djeteta i time što kvalitetniji daljnji odgoj i život. Kao jedna od mogućnosti promicanja kvalitete socijalizacije djece s teškoćama u razvoju se ističe terapijsko jahanje. Terapijsko jahanje se usmjerava na osjetilne aktivnosti korisnika, razvoj prosocijalnog ponašanja, verbalnu i neverbalnu komunikaciju, suradnju i kooperativnost planirajući i organizirajući različite programe. Osim teorijskog dijela u radu je prikazano istraživanje kojemu je osnovni cilj proučiti utjecaj terapijskog jahanja na socijalizaciju djece s teškoćama u razvoju. Ovim istraživanjem se želi ispitati utjecaj terapijskog jahanja na uspostavljanje i održavanje socijalnih odnosa djece s teškoćama u razvoju, na razvoj socijalnih vještina te emocionalni razvoj djece s teškoćama u razvoju kroz intervjue s voditeljicama terapijskog jahanja, roditeljima ispitanika te promatranjem terapijskih susreta ispitanika. Istraživanjem je obuhvaćeno dva djeteta s teškoćama u razvoju, jedan dječak i jedna djevojčica koji su korisnici udruge Mogu za terapijsko jahanje. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem upućuju na pozitivnu ulogu terapijskog jahanja i na poboljšanje kvalitete življenja djece s teškoćama u razvoju u mnogobrojnim područjima razvoja djeteta, s posebnim naglaskom na socijalni razvoj.