Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati odnos između nekih osobina ličnosti (neuroticizam i ekstraverzija) i samopoštovanja, interakcijske anksioznosti i odugovlačenja donošenja odluka. Osim toga, nastojalo se provjeriti koja od navedenih osobina najviše objašnjava faktor odugovlačenja donošenja odluka. Pretpostavke su bile da će osobine ličnosti biti značajno povezane sa interakcijskom anksioznošću, samopoštovanjem i odugovlačenjem, dok će neuroticizam biti najznačajniji faktor u objašnjavanju odugovlačenja donošenja odluka. Uzorak za ovo istraživanje bili su 220 studenata prve godine Ekonomskog i 26 studenata prve godine Filozofskog Fakulteta sa smjera Informatologije sa prosječnom dobi od 19,36 godina. U istraživanju su korištene skale za neuroticizam i ekstraverziju iz Inventara Velikih Pet, Skala interakcijske anksioznosti i Rosenbergova skala samopoštovanja. Osim toga, korištena je skala za odugovlačenje donošenja odluka iz upitnika MDMQ (Melbourne Decision Making Questionnaire). Pretpostavke su potvrđene – sa interakcijskom anksioznošću i odugovlačenjem neuroticizam korelira pozitivno a sa samopoštovanjem negativno. Suprotno tome, sa interakcijskom anksioznošću i odugovlačenjem ekstraverzija korelira negativno, dok sa samopoštovanjem pozitivno. Osim toga, rezultati su pokazali da neuroticizam ne objašnjava najveći postotak varijance odugovlačenja, već interakcijska anksioznost sa tek nešto malo većim postotkom. Iz toga proizlazi da su interakcijsko anksiozniji pojedinci skloni odugovlačiti donošenje odluka i izvršavanje zadataka. Također se pokazalo da spol nema značajan utjecaj u objašnjavanju varijance odugovlačenja.