Ovaj rad obuhvaća pristupe suvremenih stranih i hrvatskih teoretičara ženskih žanrova. U radu su obuhvaćene analize određenja polja ženskih žanrova te analiza ženskih žanrova kroz književne i audio-vizualne publikacije. Problematika se ženskih žanrova javlja na području određenja tog pojma, teorijska je literatura o tome sve brojnija, no još uvijek se ženski žanrovi ne mogu točno odrediti. Prihvaća se mišljenje da su ženski žanrovi tekstovi popularne kulture čiji su recipijenti žene te su to i svi oni aspekti ženske kulture, kao što su moda, kozmetika, šivanje, pletenje i slično. Pojmovi žensko pisanje, identitet i tijelo nužni su u proučavanju teorije ženskih žanrova. Žensko je pisanje specifično, teoretičarka Eleine Showalter uvodi pojam ginocentričnost kojim označava ženski jezik i žensko stvaralaštvo. Žensko se pisanje nadovezuje na razumijevanje identiteta te će u radu biti objašnjeni pristupi identitetu u moderni i postmoderni. Identitet je središnja točka ženskog pisanja, jer se ženski žanrovi bave rodnom teorijom koja obuhvaća rodne odnose, položaj žena i mušku dominaciju. Tijelo je vanjska oznaka žene uz koje se vežu moda i konzumerizam kao karakteristike ženskih žanrova. Serije i sapunice su prikazane kroz teorijsku literaturu o gledateljicama i kroz kritiku feministica koje osporavaju njihovu pozitivnu učinkovitost na suvremene recipijentice. U književnosti je slična situacija, opreke između trivijalne i ozbiljne književnosti najviše dolaze do izražaja jer se ljubavnim i chicklit romanima najviše zamjera na trivijalizaciji. Ljubavni i chicklit romani imaju čvrsto zadane norme u kojima se njihova radnja odvija, a najveća razlika je u prikazu subjekta koji je u ljubavnim romanima neaktivan, dok je u chicklit romanima on aktivan. Ženskim žanrovima pripadaju još djevojačka književnost i časopisi, no to u radu neće biti obrađeno.