Proučavanje rimske arhitekture ne uključuje samo velika javna zdanja nego i široku paletu stambenih objekata, od carskih palača do nastambi gradske sirotinje. Negdje u sredini nalaze se dva osnovna tipa stambene arhitekture. Jedan od njih je domus, obiteljska kuća građena prema staroj italskoj tradiciji. Njeno posebno obilježje je tzv. atrij, kvadratna ili pravokutna središnja dvorana osvijetljena otvorom na krovu, oko koje se nižu ostali prostori. U doba Etruščana bila je to ruralna nastamba, no Rimljani su je ''urbanizirali'' i razvili u tipično obitavalište bogatih građana. Manje elegantne tvorevine, ali svakako potpuno urbane, bile su najamne stambene zgrade- inzule. To je zdanje (ili niz zdanja) priličnih dimenzija građeno od betona i opeke oko maloga središnjeg dvorišta s trgovinama i gostionicama u prizemlju, otvorenim prema ulici, i brojnim obiteljskim stambenim prostorima na gornjim katovima. Pored domusa i inzula Rimljani su gradili vile i palače koje su pripadale najbogatijem sloju rimskog društva. Vile su obično građene na izabranim i mirnima lokacijama jer su najčešće namijenjene za odmor, a najpoznatija takva vila, koja je isključivo građena radi užitka, je Hadrijanova vila u Tivoliju. Još rastrošnije od vila građene su palače, koje su uglavnom sadržavale glavne dijelove rimske kuće samo u većim razmjerima i složenijem rasporedu.