Liberalni se feminizam dijeli na klasični liberalni feminizam koji povijesno pripada prvom valu feminizma te na liberalni feminizam u 20. stoljeću koji je dio drugog vala feminizma. Oba se feminizma vode osnovnim liberalnim konceptima, jednakost, sloboda i autonomija. Ja ću prikazati kako upravo ove koncepte feminizam ne može prihvatiti. Glavne su kritičarke liberalnog feminizma marksističke i anarhističke feministkinje. Naime, one tvrde da je nemoguće postići ravnopravnost rodova metodom kojom se koriste liberalne feministkinje, a to su najčešće reforme zakona i institucija. Potrebna je radikalna promjena cijelog sustava moći. Tako marksističke feministkinje tvrde da je glavni uzrok neravnopravnosti u nepravednoj raspodjeli poslova dok anarhističke feministkinje smatraju da nije dovoljno promijeniti građanske zakone i tako postići ravnopravnost u javnoj sferi, nego je bitno promijeniti živote žena u privatnoj sferi. U svome ću radu ponuditi tri kritike liberalnog feminizma. Prva se odnosi na same koncepte liberalizma koje prihvaćaju liberalne feministkinje ne shvaćajući da su ti koncepti proizvodi patrijarhata. Druga je kritika marksističkog feminizma o rodnoj raspodjeli rada koja je za njih temelj neravnopravnosti, a koju liberalne feministkinje nisu prepoznale kao posljedicu kapitalizma. Posljednja je kritika anarhistička kojom se želi ukazati na važnost mijenjanja života žena u privatnoj sferi, a ne samo u javnoj.