Postoji važnost razmatranja naših predaka i utjecaja selekcijskog odabira na izgradnju organa tijela i uma. Obiteljski odnosi ne mogu se pravilno razumjeti izvan evolucijskog okvira. U odnosu na sve ostale vrste, ljudska novorođenčad je posebno ovisna o roditeljskom ulaganju. Međutim, to ne znači da je roditeljsko povezivanje s djecom urođen i automatski proces. Prirodni odabir je kod roditelja pogodovao razvoju mehanizama koji su povećali vjerojatnost preživljavanja i reproduktivnog uspjeha potomaka. No roditeljska skrb sa sobom nosi troškove za roditelje i pojavljuje se samo kada su njezine reproduktivne koristi dovoljno velike da nadmaše troškove. Odgajanje može biti evolucijski stabilno jedino kada postoji barem neka stopa rađanja. Nakon odluke o rađanju obično slijedi i odluka o podizanju djeteta. Roditeljstvo je važan životni događaj u sklopu kojega majka i otac moraju prihvatiti različite promjene. Roditeljska briga je samo poseban slučaj obiteljskog altruizma. Prirodna selekcija je dizajnirala neurobiološke mehanizme, zajedno s endokrinim sustavom, za stvaranje snažnih osjećaja u interakciji s evolucijski značajnim pojedincima, prvenstveno roditeljima. Ulaganje u potomstvo definirano je kao ponašanje roditelja prema potomstvu koje povećava vjerojatnost da će se ono reproducirati, ali na račun roditeljskog ulaganja u ostalo potomstvo. Stupanj izbirljivosti pri izboru seksualnog partnera ovisi o stupnju ulaganja u zajedničko potomstvo. Iako genetska povezanost roditelja i djece povećava vjerojatnost međusobne kooperacije, oni su u određenom stupnju genetski različiti što povećava vjerojatnost konflikta između roditelja i potomstva.