U diplomskome se radu analiziraju i kompariraju dječji kriminalistički romani Ante Gardaša i Pavla Pavličića. Predlošci su Gardaševi romani Duh u močvari i Miron u škripcu te Pavličićevi romani Trojica u Trnju i Lopovska uspavanka. Nakon definiranja pojma dječjeg romana i pregleda događaja važnih za razvoj hrvatskoga dječjeg kriminalističkog romana slijedi komparacija navedenih naslova koja se temelji na fabulativno-kompozicijskoj razini, koja je temeljem kriminalističkog romana te razini likova, nositelja dječjih pustolovina. U radu se govori o inovacijama koje Gardaš unosi u fabulu romana, koju obogaćuje edukativnim elementima i nenametljivo poučava mladoga čitatelja te o Pavličićevoj vjernosti čistoći kriminalističkog žanra. On gradi napete fabule, s tajanstvenim naslovima poglavlja, u kojima radnja teče živo, s likovima urbanih dječaka, čije istraživanje zločina ima elemente igre. Nakon analize fabule, proučava se kompozicija romana te struktura enigme i njezino stvaranje i funkcioniranje u dječjem krimiću. Proučavanje Gardaševih i Pavličićevih dječjih kriminalističkih romana zaključuje se komparacijom likova te posebnim osvrtom na kolektivni lik dječačke družine i likove djevojčica u dječačkim družinama, ali i funkcioniranje likova odraslih u dječjim romanima. Posebice je proučavan aspekt utjecaja rodnih stereotipa u oblikovanju ženskih likova. Zaključuje se da su sastavnice fabule, kompozicije te oblikovanja likova u dvojice autora različite, ali postoje i podudarnosti koje su prisutne u svakom dječjem kriminalističkom romanu. Autori poštuju osnovnu shemu kriminalističkog romana, ali unose inovacije i preinake jer riječ je prvenstveno o dječjem romanu i mladom čitatelju.