Predmet je ovoga rada istraživanje stilskih postupaka u reklamnim porukama. Reklamne se poruke analiziraju u kontekstu sekundarnoga, reklamnoga stila, no, s obzirom na njihov hibridni karakter, analiza obuhvaća i elemente drugih stilova u reklamnome. Rad provodi klasifikaciju reklamnih poruka s obzirom na strukturu poruke i medij posredovanja, ukazuje na povijesnu evoluciju reklame i promatra reklamu u kontekstu polifunkcionalnosti hrvatskoga jezika. Potom se, u najvećem svome dijelu, rad bavi ulogom stilskih figura u oblikovanju reklamnih poruka, analizirajući i interpretirajući konkretne predloške. Primjeri su reklamnih poruka preuzeti iz vizualnih, auditivnih i audiovizualnih medija s televizije, iz tiska, s Interneta. Analiza je pokazala kako su na prvome mjestu prema učestalosti pojavljivanja u reklamnom diskurzu figure dikcije, iza njih su figure misli te figure konstrukcije; najrjeđe se javljaju figure diskurza, a tek su na malo višoj razini figure riječi. Današnje je društvo društvo vizualne kulture; stvoreno je simboličko okruženje u kojemu su komunikacijske tehnologije nametnule uporabu slike. Unatoč tome, verbalni jezik ostaje čovjekov primarni (masovni) medij, medij kojim se služe svi ostali mediji. Verbalni je jezik i u reklamnim porukama najzastupljeniji kôd, zbog čega će on u ovome radu biti središtem lingvostilističke analize.