Kognicija je vrlo širok pojam koji se odnosi na mentalne procese važne prilikom stjecanja različitog znanja i vještina, a uključuje brojne kognitivne funkcije. Zbog toga se obično dijeli na osnovne i više kognitivne funkcije koje uključuju razne intelektualne sposobnosti. Prema teorijama koje objašnjavaju kognitivni razvoj djece, socijalna se interakcija ističe kao vrlo važan čimbenik koji utječe na razvoj kognitivnih funkcija kod djece. Roditelji čine najvažniji dio socijalne okoline u prvim godinama života djeteta. Njihov stil odgoja i odnos s djetetom, koji je u periodu razvoja privrženosti, utječe na različita područja djetetova razvoja, uključujući i razvoj kognitivnih funkcija. U skladu s time, pronađeni su brojni nalazi koji pokazuju povezanost pozitivnih aspekata stilova roditeljstva i privrženosti i razvoja kognitivnih funkcija. S druge strane, oni negativni aspekti stilova roditeljstva i privrženosti usporavaju ili onemogućavaju kognitivni razvoj. Neke od kognitivnih funkcija na čiji razvoj utječu stilovi roditeljstva i privrženosti su pažnja, pamćenje, jezik, rješavanje problema i donošenje odluka. Osim toga, postoje i određeni konstrukti koji dodatno posreduju odnos roditeljskih odgojnih stilova i kognitivnog razvoja, poput toga koliko dijete istražuje okolinu, kakvi su mu socijalni odnosi ili kakvo mu je samopoštovanje. Zaključno, stimulativne aktivnosti i pružanje dovoljno brige i podrške, ali i kontrole kada je ona potrebna povoljno utječe na cjelokupan razvoj djeteta te ostavlja dobru i adaptivnu podlogu za kasnija životna razdoblja.