Žene u srednjem vijeku imale su podređen položaj u o odnosu na muškarce. Na viđenje žene utjecala je vjera i stavovi Crkve koja je svakako imala značajan utjecaj na društvo u Europi pa tako i u hrvatskim zemljama. Idealizirana slika žene koju je oblikovalo društvo i Crkva, dodatno je otežavalo život žena. Štovani kult Djevice Marije i brojne svetice utjecali su na poželjne osobine koje su se tražile kod žena pa se tako kao važne osobine ističu: krotkost, čistoća, marljivost, poštenost i umjerenost. Važnost kulta Djevice i čistoća žena vidljiva je i u običajima oko vjenčanja. Osim toga, položaj žena u društvu uvelike je ovisio o njihovom društvenom statusu i položaju. Pučanke i građanke imale su više samostalnosti i prava na odlučivanje, nego plemkinje koje su većinu svoga života provele zatvorene na imanjima svojih muževa. Žene su se primarno ostvarivale kroz uloge žene i majke, iako je zabilježeno kako su žene znale i naslijediti poslove svojih supruga te samostalno raditi. Jedina pristojna opcija za ženu u srednjem vijeku osim braka, bila je samostan. O društvenom položaju žena i njihovim pravima možemo iščitati iz sačuvanih isprava i statuta te iako postoje sitne razlike između položaja žena ovisno o staležu kojemu su pripadale te području na kojem su živjele, njihov položaj bio je neravnopravan s muškarcima.