Cilj je ovoga rada objasniti pojam autonomije djece te prikazati kako odrasli, roditelji i odgojitelji, svojim postupcima u interakciji s djecom mogu doprinijeti podržavanju ili sputavanju razvoja autonomije kod djece u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. U radu je autonomija djeteta definirana kao sloboda izbora i sloboda od odgojiteljeve kontrole te je rezultat društvenih i kulturnih čimbenika koji okružuju dijete. Stupanj autonomije djece u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju ovisi o različitim kurikulumima vrtića koji se prakticiraju u različitim kulturama te odražavaju temeljne vrijednosti pojedinog društva koje se nastoje posredovati kroz odgoj. Za cjelokupan razvoj djeteta, pa tako i za razvoj autonomije, važnu ulogu ima igra koja pobuđuje prirodnu potrebu za znatiželjom i istraživanjem. Svojim sudjelovanjem u igri, roditelji i odgojitelji mogu usmjeriti dijete na smislenost i aktivno učenje. S druge strane, pretjeranim strukturiranjem igre odrasli mogu poremetiti prirodni tempo učenja te tako omesti razvoj djetetove autonomije. Također, dijete koje nema vrijednosnih uporišta odraslih osoba autonomiju može doživjeti kao nametnutu te tada nije spremno prihvatiti strukturu društva. Rad donosi pregled relevantnih istraživanja koja prikazuju utjecaj odraslih na razvoj dječje autonomije, odnosno kojim postupcima roditelji i odgojitelji podržavaju, a kojim sputavaju razvoj autonomije djece u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju.