Poučavanje učenika s poteškoćama u učenju može biti prilično izazovno. S obzirom na to da u današnje vrijeme poteškoće u učenju i nisu toliko rijetke, važno je da nastavnici steknu što bolje kompetencije za rad s učenicima s poteškoćama u učenju. Disleksija je jedna od najčešćih poteškoća u učenju koja uključuje ne samo poteškoće u čitanju i pisanju nego i probleme u područjima fonologije, verbalnog pamćenja i brzine u verbalnoj obradi. S obzirom na prirodu ovih teškoća i činjenicu da se strani jezik dosta razlikuje od materinskoga, za pretpostaviti je da učenicima s disleksijom učenje stranih jezika može predstavljati veliki izazov. Ovo istraživanje provedeno je kako bi se istražilo posjeduju li budući i trenutni nastavnici engleskog kao stranog jezika u Hrvatskoj dovoljno dobre kompetencije za podučavanje učenika s disleksijom. Također, istraživalo se i kakve stavove sudionici imaju prema disleksiji i određenim pristupima poučavanju i prilagodbama u nastavi. Istraživanje je provedeno na uzorku od 113 ispitanika. U istraživanju su sudjelovali studenti diplomskog studija engleskog jezika i književnosti sa Filozofskog fakulteta u Osijeku i nastavnici engleskog kao stranog jezika koji su zaposleni u osnovnim školama diljem Hrvatske. Rezultati su pokazali da budući i sadašnji nastavnici raspolažu prosječnim znanjem činjenica o disleksiji te da imaju pozitivne stavove prema disleksiji, različitim pristupima u poučavanju kao i prilagodbama. Međutim, rezultati su također ukazali na još uvijek nedovoljno kvalitetnu stručnu izobrazbu te na izrazito loše samopouzdanje sudionika kada se radi o samoprocjeni kompetencija ili osjećaju spremnosti za podučavanje učenika s disleksijom nakon završetka fakulteta. Kao rezultat navedenoga, veliki broj sudionika želi dodatno unaprijediti svoje kompetencije u području disleksije kao specifične teškoće u učenju.