Svemirska utrka između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država nastupa tijekom političkog sukoba nakon Drugog Svjetskog rata, odnosno tijekom Hladnog rata. U tom razdoblju Svemir postaje jedna od fronti na kojoj su se dvije sile borile za prestiž. Sovjetski Savez temelje istraživanja svemira pronalazi u radovima Konstantina Ciolkovskog, koji je još u 19. i početkom 20. stoljeća detaljno pisao o svemirskom putovanju, kao i ranom istraživanju raketne tehnologije u vojne svrhe. Tijekom Drugog svjetskog rata ta istraživanja uzimaju zamaha, da bi nakon rata započela utrka za naoružanjem između suparnika, koja je ubrzo pod vodstvom Sergeja Koroljova i Mikhaila Tikhonravova otvorila mogućnost lansiranja umjetnih satelita. 1957. godine, Sovjeti su lansirali prvi umjetni satelit, Sputnik, započinjući ideološku, tehnološku i političku utrku sa Sjedinjenim Državama. Od lansiranja jednostavnog umjetnog satelita, svemirska se utrka ubrzo pretvorila u lansiranje živih bića u Zemljinu orbitu, a zatim i istraživanje Mjeseca tijekom Luna programa, slanje Jurija Gagarina u Zemljinu orbitu tijekom Vostok programa, izlazak čovjeka izvan letjelice, odnosno izvedba takozvane svemirske šetnje. Početkom 60-ih godina započinje i utrka za Mjesec u kojoj su Sovjeti, kasno se uključujući, počinju gubiti primat u istraživanju svemira te nizati neuspjehe. Krajem desetljeća, Sjedinjene Države uspijevaju u svom naumu da pošalju čovjeka na Mjesec, proglašavajući se pobjednicima svemirske utrke, iako se pravi kraj utrke i smirivanje tenzije između suparnika može pronaći u zajedničkoj suradnji prilikom Apollo-Soyuz Test Projekta.