Ante Ciliga imao je jednu od najzanimljivijih sudbina među hrvatskim političkim iseljenicima dvadesetog stoljeća. Rodio se u Šegotićima, u Istri 1898. godine. Još od školskog razdoblja zanimao se za politiku te je čak došao na udar vlasti zbog protuaustrijskih stavova i bio izbačen iz škole. Političko djelovanje obilježilo je njegov čitav život. Nakon raspada Austro-Ugarske i osnivanja Kraljevine Srba Hrvata i Slovenca pridružuje se Komunističkoj partiji Jugoslavije. Zbog toga je nekoliko puta zatvaran. Kao uvjereni marksist 1926. odlazi u Sovjetski Savez kako bi pratio izgradnju socijalizma. Ono što je tamo vidio razočaralo ga je te brzo pristupa trockističkoj opoziciji. U razdoblju Staljinovog vodstva to je bilo opasno te je uhićen i poslan u sibirske logore. Tamo provodi ostatak svog boravka u Savezu Sovjetskih Socijalističkih Republika. Kao strani državljanin ipak 1935. dobiva priliku spasiti se te završava u Parizu gdje dočekuje dolazak njemačke vojske početkom Drugog svjetskog rata. Znatiželja ga tjera da tijekom rata obavi putovanje po Europi. Za prvu postaju odabire svoju zemlju – Hrvatsku. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ga još uvijek pamte kao komunista pa je zatvoren u Jasenovcu. Zbog političkih kalkulacija režima pušten je te čak radi za list Spremnost. Kada je postalo jasno da će Nijemci izgubiti rat dobiva želju posjeta Berlinu te tamo gotovo dočekuje Crvenu armiju, no na vrijeme se sklanja u Bavarsku. Nakon rata živi u iseljeništvu u Parizu i Rimu te aktivno, uglavnom kroz novinarsku i publicističku djelatnost, sudjeluje u životu hrvatskog političkog iseljeništva. Tijekom svog života zastupao je ideje lijevog političkog spektra i simpatizirao potlačene, uvijek je bio na strani demokracije, odbijao je etnocentrizam, no bio zagovornikom neovisnosti svoje domovine. Uslijed raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Domovinskog rata vraća se u Republiku Hrvatsku gdje 1992. umire.