Nepovoljna unutarnja i vanjska situacija u kojoj se u dvanaestom stoljeću našlo Bizantsko Carstvo stvorila je plodno tlo za napredovanje i pokušaje osamostaljivanja država u susjedstvu. Takve su okolnosti omogućile velikom županu Stefanu Nemanji da u ruke svoje obitelji stavi velik teritorij i uspostavi dvostoljetnu vladavinu dinastije Nemanjić. U tom periodu obitelj je iznjedrila nekolicinu vladara koji su ostaviti značajan trag u srpskoj povijesti. Ova je dinastija svoj ugled gradila na vjerskom planu pa je tako stvoren kult svetog Simeona i svetog Save, a borbom za crkveno samoupravljanje ostvarena je i autokefalna arhiepiskopija. Premda se od samih začetaka dinastije ističe važnost rodbinskih veza i solidarnosti, borbe za vlast između članova obitelji bile su prisutne već u počecima te je tako ostalo do trenutka gašenja dinastije. Iako je razdoblje kojim se bavi ovaj rad bilo popraćeno unutarnjim i vanjskim sukobima, zemlja je napredovala u teritorijalnom i gospodarskom pogledu te je uz Bugarsko i Bizantsko na području jugoistočne Europe niknulo još jedno carstvo – Srpsko Carstvo. Spletom nesretnih okolnosti (jačanjem velikaša, slabljenjem centralne vlasti, pojavom nove velike sile itd.) došlo je do njegovog gašenja, ali značaj ove loze ostao je neupitan pa tako ona odjeka u srpskoj povijesti, kulturi, umjetnosti i religiji ima i danas.