Søren Kierkegaard bio je danski filozof s teorijom o tri stadija ljudskog života., a ti stadiji su: estetički, etički i religijski stadij. Estetički stadij se temelji na zadovoljstvu i ugodi koje se postižu samo kroz izvanjske stvari, a takav način života čovjeka nikada neće dovesti do spoznaje vlastitoga Ja i zato on stupa u različite oblike očajanja. U etičkom stadiju dolazi do spoznaje vlastitog Ja, ali i do spoznaje o slobodi. No, ključno je to da sa slobodom dolazi i mogućnost vlastitog izbora s kojim čovjek mora oprezno baratati. Uz toliki niz mogućnosti razvija se tjeskoba koja je konstantno prisutna zbog stalnog promišljanja o posljedicama odluke. Nadalje, nakon krivo donesenih odluka može proizaći kajanje o prošlosti, ali i kajanje koje se tiče budućnosti. Posljednji stadij je religijski, a on svoj temelj pronalazi u Bogu. Estetički i etički stadij se mogu usporediti s djelom Oscara Wildea, Slika Doriana Graya, koje ponajviše odiše esteticizmom, ali uz ovaj oblik, vrlo je važan i etički stadij jer vodi do konačnog razrješenja priče. Likovi u djelu žive za trenutak užitka, a umjetnost je za njih ono božanstveno i najviši cilj prema kojem teže. Taj oblik hedonističkog života zapravo ne vodi nigdje, a to se može zaključiti iz kraja priče o glavnom liku – Dorianu Grayu. Ključno je naglasiti da Dorianov portret postaje njegovo vlastito Ja i snosi posljedice njegova estetičkog života. S Dorianovim lošim odlukama portret postupno postaje sve odvratniji za gledati, ali zato Dorianov fizički oblik ostaje lijep i mlad. Kroz Graya i njegov portret jasno je da život imitira umjetnost, a ne obrnuto, a kao posljedica toga dolazi do propasti glavnog lika.