Sažetak | Alfred Jules Ayer (1910.-1989.), britanski filozof, vodeći predstavnik logičkog pozitivizma, utjecajan je mislilac i empirist čijoj se posebnoj filozofiji treba posvetiti iznimna pažnja. Naime, ostaje poznat po svojem djelu Jezik, istina i logika u kojem predočuje glavne karakteristike vezane za princip verifikacije. Spomenuti princip predstavlja proces utvrđivanja istinosne vrijednosti rečenica, čiji je fokus postavljen na otkrivanje značenja koje tvrdnje posjeduju. Također, Ayer se fokusira na eliminiranje metafizike i pseudo-tvrdnji kojima ista obiluje. Sukladno tomu što spomenuti filozof ostaje vjeran empirizmu i karakteristikama istoga, Ayer pokušava opovrgnuti pseudo-tvrdnje koje su uglavnom bazirane na pokušaju nadilaženja onog što je prethodno stečeno iskustvom te našim opservacijama. Posebnu pozornost posvećuje i navođenju jezičnih postavki kojima se to nastoji postići. Ujedno, u ovome je radu prikazan argument na temelju iluzije te različite vrste percepcija koje podrobno tumači u djelu Temelji empirijskog znanja. Ovaj rad također nudi prikaz filozofije mislilaca koji su utjecali na razvitak njegovog mišljenja, kao što su Ludwig Wittgenstein, Bertrand Russell i slično. U radu je također predočena i alternativa verifikacionističkoj teoriji značenja koju nudi Karl Popper; dakle, riječ je o principu falsifikabilnosti. Osim toga, rad sadrži i prikaz razmišljanja vrlo važnih autora koji, u velikoj većini slučajeva, podržavaju Ayerov koncept i koji upravo svoja filozofska djela temelje na istome. Alfred Ayer značajna je ličnost čija bi se filozofija i karakteristike iste trebale češće integrirati u filozofsko školstvo i obrazovanje, s obzirom na to da iznosi bitne pretpostavke o temama koje su važne za svakoga od nas i o kojima, čak i u svakodnevnom govoru, često vodimo rasprave. |