Nakon dugotrajnih borbi između Engleza i Francuza za francusko prijestolje tijekom Stogodišnjeg rata, u kasnosrednjovjekovnoj Engleskoj uslijedili su novi sukobi, ovoga puta među Englezima za vlastito prijestolje. Naime naziv Ratovi ruža odnosi se na građanski rat u Engleskoj, odnosno niz isprekidanih sukoba koji su trajali od 1455. do 1487. godine. Smrću kralja Edvarda III. 1377. godine ostalo je neriješeno pitanje legitimnoga nasljednika engleskog prijestolja na koje su pravo polagali pripadnici dinastija Lancaster i York. Simbolika ruža odnosi se na grbove spomenutih dinastija, budući da se u grbu Yorka nalazila bijela ruža, a kasnije je u puku nastala priča da se u grbu Lancastera nalazila crvena ruža. Sredinom 15. stoljeća, tijekom vladavine duševno bolesnog kralja Henrika VI. Lancastera, razmirice između kraljevskih obitelji i njihovih pristaša prerasle su u otvoreni sukob i borbu za moć. Prekinuvši niz vladavine triju kraljeva iz dinastije Lancaster, na prijestolje se 1461. godine popela dinastija York s kraljem Edvardom IV., no ratovi tada nisu završili. Štoviše, razdori su nastavljeni čak i unutar pojedinih kraljevskih kuća. Ratovi ruža okončani su tek dolaskom na vlast Henrika VII. Tudora, lancasterskog potomka koji je ujedinio crvenu i bijelu ružu, odnosno kraljevske kuće Lancaster i York oženivši se Elizabetom od Yorka, i osnovao novu dinastiju Tudor što je simbolično označilo kraj ratova i završetak srednjega vijeka u Engleskoj.