Pamćenje je važan proces koji oblikuje ličnost pojedinca. Smetnje pamćenja mogu dovesti do gubitka ličnosti zbog zaboravljanja vlastitog identiteta. Među smetnje pamćenja ubrajaju se amnezije, koje su ujedno i najčešći oblik deficita pamćenja. Amnezije označavaju privremeni ili trajni gubitak pamćenja, nesposobnost dosjećanja događaja iz određenog životnog perioda. Uzrokuju ih tjelesne ozljede mozga nastale zbog moždanog udara ili nesreće. Glavno obilježje amnezija je da u većini slučajeva dolazi do oštećenja epizodičkog pamćenja, dok ostali oblici pamćenja i kognitivne funkcije ostaju neoštećene. Najčešći i najpoznatiji oblici amnezije su retrogradna i anterogradna amnezija. Retrogradna amnezija označava nemogućnost dosjećanja događaja iz prošlosti, dok anterogradnu amneziju obilježava nemogućnost stvaranja novog dugoročnog pamćenja nakon ozljede mozga. Uz ova dva oblika poznate su i psihogene amnezije koje uzrokuju psihički poremećaji, ali je njihova pojava u populaciji iznimno rijetka. Napredovanjem medicine i tehnologije, danas postoje tehnike kojima se nastoji pomoći oboljelima od amnezije da poboljšaju svoje pamćenje ili u potpunosti vrate sjećanje. Glavna tehnika je učenje bez grešaka kojoj je cilj smanjiti broj pogrešaka prilikom učenja novih informacija.