Narcistični poremećaj ličnosti predstavlja trajan obrazac ponašanja kojeg karakteriziraju snažan osjećaj grandioznosti, potreba za divljenjem, arogantnost, misli da osoba posjeduje neograničenu moć i uspjeh te nedostatak empatije. U svrhu ostvarenja životnih ambicija i ciljeva određena mjera zdravog narcizma je poželjna, no ako mjera dovodi do nesklada s okolinom i nemogućnosti održavanja socijalnih odnosa tada govorimo o patološkom narcizmu. U kontekstu narcističnog poremećaja ličnosti i njegovih obilježaja razvio se termin Hubrisov sindrom koji je nastao proučavanjem na koji se način određeni ljudi na visokim pozicijama ponašaju onog trena kada dobiju određenu količinu moći i ovlasti. Hubrisov sindrom u uskoj je povezanosti sa moći, odnosno veće su šanse da će se manifestirati ako osoba posjeduje određenu količinu moći, odnosno ovlasti. Hubrisov sindrom se ne može povezati sa osobama koje su pretrpjele ozljedu mozga ili im je dijagnosticirana neka mentalna bolest. Nadalje, simptomi se najčešće povuku nakon što osoba prestane imati ovlast. Manja je vjerojatnost da će Hubrisov sindrom razviti osobe koje zadrže skromnost, znaju primiti kritiku, posjeduju određenu količinu cinizma ili imaju dobar smisao za humor. Hubrisov sindrom je u nekim aspektima blizak naricističnom poremećaju ličnosti, odnosno određen broj karakteristika kojima je opisan Hubrisov sindom su ujedno i neki od kriterija kojima se dijagnosticira narcistični poremećaj. Ono što ih razlikuje je podatak da nastanku Hubrisovog sindroma predhodi nedavna akumulacija određene količine moći ili ovlasti.