Prožet duhom renesansne obnove, engleski novovjekovni filozof Francis Bacon napisao je djelo Novi organon ili istinske upute za razjašnjavanje prirode. To je djelo aluzija na Aristotelove logičke spise objedinjene pod naslovom Organon, o kojima je Bacon smatrao da trebaju biti zamijenjeni novim. Naime, Bacon je bio uvjeren u to da su Aristotelovi logički spisi, bilo u pogledu filozofije bilo u pogledu znanosti, donijeli više štete nego koristi te da logiku i znanost treba postaviti na nove temelje. Djelo je objavljeno 1620. godine kao dio Baconove Velike obnove, a u njemu je iznio ideju obnove cjelokupne znanosti koja bi počivala na novoj induktivnoj metodi zaključivanja, čime se odmaknuo od aristotelovsko-deduktivne metode i učinio iskorak u novo doba. Upravo je Bacon otac induktivne logike, koja svoje prve skice dobiva tijekom 17. stoljeća. Za nezadovoljavajuće stanje u kojem su se našle filozofija i znanost, Bacon je krivio nekolicinu filozofa, ponajprije Aristotela, jer je smatrao da je velikim dijelom kriv za to što je filozofija dospjela na stranputice skolastike, a priroda i iskustveno istraživanje zanemareno. U Novom organonu kritizirao je Aristotelovu filozofiju prirode i logiku, a pronašao je način da ga iskritizira i tematizirajući o zabludama uma koje priječe put istinskoj spoznaji stvari te za njihove primjere upotrijebi neke od Aristotelovih postavki.