Zaštita knjižnične građe sastavni je dio poslovanja knjižnica. Svaka knjižnica dužna je koristiti se adekvatnim metodama i postupcima koji spadaju u domenu zaštite kako bi se produžio životni vijek knjižnične građe i spriječilo njezino prijevremeno propadanje. Međutim, knjižničnu građu nije moguće zauvijek zaštititi od propadanja jer je nemoguće u potpunosti eliminirati čimbenike koji na nju nepovoljno utječu. Kod pojave oštećenja građe knjižnice svoje oštećene primjerke podvrgavaju popravcima kako bi im se ponovno vratila njihova čitkost i uporabljivost. Kod oštećenja knjižnog uveza dolazi do raspadanja knjiga te se one metodama uvezivanja i preuvezivanja pokušavaju popraviti i nanovo zaštititi. Uvezivanje se često koristi kao preventivna zaštita knjiga slabijeg knjižnog uveza kako bi se spriječilo prijevremeno propadanje takve građe, ali i kao zaštita periodike, dok se preuvezivanje koristi pri zamjeni oštećenog knjižnog uveza novim. Ovi postupci koriste se u svrhu obnove i očuvanja materijalnog nositelja informacija i stoga se mogu smatrati oblikom zaštite knjižne građe. Korištenjem ovih postupaka knjižnice također štede na novčanim izdacima jer su jeftiniji od kupnje novih primjeraka građe, što znači da predstavljaju ekonomičniji oblik spašavanja građe u financijski ograničenom poslovanju knjižnica. U ovom radu fokus se stavlja na ekonomičnost uvezivanja i preuvezivanja kao oblika zaštite građe na operativnoj razini zaštite.